Znanost i tehnika ispitivanja
Indukcijsko zagrijavanje također se naširoko primjenjuje u znanosti i ispitivanjima. Na primjer, metali se zagrijavaju za znanstvene eksperimente i zatim podvrgavaju mehaničkom naprezanju. Time se, među ostalim, utvrđuju posmična i vlačna čvrstoća, koeficijenti širenja, itd.
Ako se želi postići gradijent visoke temperature, indukcijsko zagrijavanje poželjno je u većini slučajeva za izravno uspoređivanje sa zagrijavanjem u peći. Time se jamče brzo i ponovljivo zagrijavanje (često upravljano robotom) ispitnih uzoraka, stalni parametri procesa te ušteda vremena i troškova. Osim toga, dugotrajni pokusi negativno utječu na metalno-fizikalna svojstva metala (taloženje, hrapavljenje, rekristalizacija, puzanje) ispitnih uzoraka. Međutim, također treba spomenuti da se homogenost indukcijskog zagrijavanja u odnosu na zagrijavanje u peći nikada ne može jamčiti 100%.
ČESTA PITANJA O INDUKCIJSKOM ZAGRIJAVANJU U ZNANOSTI I TEHNICI ISPITIVANJA
Zašto je indukcijsko zagrijavanje pogodno za znanstvene eksperimente?
Indukcijsko zagrijavanje omogućuje visoki temperaturni gradijent te brzo i ponovljivo, često robotski upravljano zagrijavanje. To osigurava stabilne parametre procesa i smanjuje negativan utjecaj dugotrajnih pokusa na metalno-fizikalna svojstva ispitnih uzoraka.
Za koja se ispitivanja koristi indukcijsko zagrijavanje?
Prije svega za utvrđivanje posmične i vlačne čvrstoće te koeficijenata širenja i drugih mehaničkih ili fizikalnih svojstava, gdje je potrebno ispitne uzorke kontrolirano zagrijati i podvrgnuti mehaničkom naprezanju.
Može li se indukcijskim zagrijavanjem jamčiti potpuna homogenost?
Ne, homogenost indukcijskog zagrijavanja u odnosu na zagrijavanje u peći nikada se ne može jamčiti 100%. Unatoč tome, brzina i ponovljivost indukcijske metode donose značajne prednosti u većini znanstvenih primjena.
